Što moje dijete radi u vrtiću? Kako izgleda jedan njegov ili njezin dan? Vjerujemo kako se većini roditelja vrte ista pitanja po glavi te smo stoga odlučili malo pobliže opisati njihove dane u vrtiću. U ovom tekstu više ćemo se bazirati na jutarnjim satima i vremenu prije doručka. Odnosno, riječ je o vremenu kada se djeca bave slobodnim aktivnostima.
Pa zavirimo u jednu sobu…
Dječji žamor odzvanja kroz sobu. U prvom dijelu je grupa dječaka koja se igra autićima. Međutim, nedostaje im cesta i prometni znakovi pa započinju svoju gradnju.
Tu je i ekipa koja igra Memory. Posložili su sve kartice i igra može započeti.
Na stolu do – četvero djece igra „Čovječe, ne ljuti se“.
U dječjoj kuhinji jedan dio djece priprema doručak te poslužuju čaj po sobi.
Nekoliko dječaka i djevojčica sudjeluje u igri pod nazivom „Dan i noć“. Dok stoje u krugu odgojiteljica izgovara „dan“ ili noć“. Na „dan“ moraju ostati stajati dok na „noć“ moraju čučnuti. Tko pogriješi, ispada iz igre i promatra ostale.
Ovako često izgleda početak našeg dana.
Jesu li djeca naučila što kroz sve ove igre? Naravno da jesu 🙂
Krenimo redom.
Na prvom stolu dječaci su najprije morali odabrati autić, (ovisno o boji, veličini, modelu), dogovoriti se oko pravljenja ceste (komunikacija s drugom djecom, razvoj socijalnih vještina), sagraditi cestu (vježbanje fine motorike), provjeriti širinu ceste i stane li autić na cestu (predvještine matematike).
Dok igraju „Čovječe ne ljuti se“ djeca moraju izabrati boju (prepoznavanje i imenovanje boja), bacati kockicu (učenje brojeva), pomicati svoju figuricu ovisno o dobivenom broju (brojanje, vježbanje fine motorike), komunicirati s prijateljima, suočavati se s porazom (izražavanje emocija).
S već dvije godine djeca se počinju igrati zamišljanja i pretvaranja. Svaku stvar koju vide sposobni su pretvoriti u neki predmet iz svoje mašte. Upravo time vježbaju svakodnevne aktivnosti, stječu socijalne vještine, razvijaju kreativnost i maštu, prihvaćaju društveno prihvatljive modele ponašanja, uče različita pravila i sl. Igranje u kuhinjici gdje pripremaju čaj za ekipu pravi je način za razvijanje gore navedenih vještina.
Djeca koja su odlučila igrati Memory vježbaju strpljenje, pažnju, vizualnu percepciju, opažanje, finu motoriku.
I na kraju, igra „Noć i dan“ kroz koju vježbaju svoju pažnju, koncentraciju, mišljenje i motoriku.
Dječja igra mnogo je više od obične razonode ili pukog ubijanja vremena. Dječja igra je centralni dio zdravog mentalnog i fizičkog razvoja svakog djeteta.
U ranom djetinjstvu to je zapravo jedini način kako se dijete zna i može izraziti i zato igra mora biti njegov sastavni dio. Uz kreativnu igru dijete će stjecati razne socijalne vještine i na zabavan način učiti o svijetu oko sebe i o svojoj prisutnosti u njemu. U dječjoj igri se izražavaju radoznalost, fizička aktivnost i potreba za suradnjom i zajedništvom među sudionicima. Na ovakav način stječu iskustva o životu, izražavaju svoju aktivnost te se pripremaju za polazak u školu.
Dječje igre nisu samo igre,
nego ih treba smatrati ozbiljnom dječjom djelatnošću.
Michel Eyquem de Montaigne
